Povijest Glazbenog društva PDF Ispis
Ponedjeljak, 10 Studeni 2008 07:50

POVIJESNI PREGLED GLAZBENOG DRUŠTVA "SOKOL" BUZET


Pošto se nitko više ne javi, zaključi predsjednik skupštinu,
zahvali se prisutnim ponovno na odzivu te svrši riječima:
Dao bog da današnje sjeme padne na plodno tlo.
(iz zapisnika s osnovne skupštine narodne glazbe održane 22. listopada 1905. u Buzetu)

 

stara_limena_glazbaGlazbeno društvo "Sokol" osnovano je u vrijeme preporodnog razdoblja kada su i buzetski Hrvati težili k ostvarivanju svojih prava i rješavanju krize nacionalnog identiteta. Naime, krajem XIX. stoljeća buzetska je općinska uprava bila pod vlašću Talijana koji su, iako u manjini, nastojali što više obespraviti hrvatsku i slovensku većinu, a u tome su im svesrdno pomagali domaći talijanaši.

Tek kada je 1887. godine izabran prvi hrvatski načelnik buzetske općine, narodnjak Fran Flego, a zatim 1894. i dr. Mate Trinajstić, položaj Hrvata i Slovenaca na Buzeštini postao je nešto bolji. U razdoblju koje će uslijediti buzetski narodnjaci osnivaju Hrvatsku čitaonicu u Buzetu (1888.), Poljoprivrednu zadrugu (1893.), Posujilnicu - Društvo za zajmove i štednju (1897.), hrvatske škole u Buzetu (1890.), Brgudcu (1896.), Sovinjaku (1899.), Livadama (1901.), Humu (1905.), Ročkom Polju (1911.) i drugim mjestima na Buzeštini, Narodnu čitaonicu u Vodicama (1904.), Sokolsko društvo u Buzetu (1905.), pjevačko društvo "Mirna" u Zrenju (1906.), Narodni dom u Roču (1906.), Narodni dom i zadružni vinski podrum u Buzetu (1907.), Hrvatsku čitaonicu u Lanišću (1908.), Narodnu prosvjetu i pjevački zbor "Zelenbor" u Vodicama (1908.), Pučku knjižnicu u Štrpedu (1909.), Zemljoradničku prosvjetu u Sv. Martinu (1910.), Prosvjetno društvo s muškom sekcijom "Meja" i ženskom sekcijom "Draga" u Velom Mlunu, športsko društvo i nogometni klub "Hajduk" u Buzetu i niz drugih udruga i institucija.
"Sokol" je bio uobičajeni naziv za gimnastičke udruge i društva nastala radi buđenja nacionalne svijesti kod slavenskih naroda. Prvi "Sokol" osnovao je Miroslav Tyrš u Pragu 1862. godine. "Sokol" se ubrzo proširio izvan granica Češke i Moravske. U Zagrebu je već 1874. godine osnovan "Hrvatski Sokol".

sancinBuzetski "Sokol" osnovan je na inicijativu agronoma dr. Ivana Sancina, učitelja Kazimira Rade, nadučitelja Vinka Šepića i poslovođe bzuetske posujilnice Janka Gregoreca. Osnovna skupština, na koju se odazvalo 45 uzvanika, održana je 22. listopada 1905. godine u prostorijama Hrvatske čitaonice (danas se u tim prostorima nalazi market "Ošo"). Nakon što je s oduševljenjem podržano osnivanje narodne glazbe, prihvaćena su i pravila Društva u kojima je na prvome mjestu navedeno da društvo djeluje pod imenom Glazbeno društvo "Sokol" sa sjedištem u Buzetu te da je "svrha društva gojenje vokalne i instrumentalne glazbe s raznim glazbalima, koja će rabiti kod svojih produkcija, priređivanje, uz dozvolu nadležne oblasti javnih koncerata, predstava, plesova, tombole te sudjelovanje (besplatno ili uz plaću) kod procesija, sprovoda, zabava, izleta itd.", a sredstva društva "jesu prinosi članova, dobrovoljni darovi i čisti dobici od društvenih koncerata, zabava, plesova itd.". Glazbari će nositi tzv. sokolsku uniformu, a za članove je određen i mjesečni prinos, i to za članove utemeljitelje 20 kruna, a za podupiruće članove od 20 para do jedne krune.

Nakon što je 27. studenoga 1905. godine cr. i kr. Namjesništvo iz Trsta poslalo društvu dopis kojim ga se obavještava da "su uzeta do znanja podnesena pravila te da može društvo zakonito opstojati i poslovati, mora se poslati na političku Oblast zapisnik ustanoviteljne skupštine", konstituirajuća skupština Glazbenog društva "Sokol" održana je 10. prosinca 1905. također u prostorijama Hrvatske čitaonice. Izabran je upravni odbor od sedam članova i to: Ivan Sancin za predsjednika; Ivan Brmolić za Potpredsjednika; Vinko Šepić za tajnika; Janko Gregorec za blagajnika te tri odbornika: Ivan Klarić, Ivan Flego i Frane Vivoda. Kazimir Rade prihvatio se podučavanja teorije, a prvi kapelnik bio je Ferdo Majcen iz Škednja kod Trsta, kojega je angažirao Sancin osobno. U češkoj tvrtki "Anton Hüller" nabavljena su 24 glazbala, a kasnije još dva s obzirom da je učenika bilo vrlo mnogo. Svoj prvi nastup buzetska je glazba imala u travnju 1906. godine s 24 glazbara u dvorani Gospodarskog društva u Sv. Martinu, gdje su sokolaši svirali skladbe "Oj, Hrvati" i Hej Slaveni".

Uskoro su se zaredali ozbiljni i važni nastupi. U zapisniku čitamo: "Prigodu je pružio dolazak Njegova Veličanstva Cara i Kralja F.J.I. u Pulj, kako bilo najavljeno službeno. Vjerno naše pučanstvo hoće da dočeka dostojno svoga Kralja; poslati će na Počekaj na poklon našu glazbu. Tako bijaše! 11. septembra 1906. pozdravi prva hrvatsko istarska glazba svoga vladara dotično Njegovog nasljednika: prijestolonasljednika nadvojvodu Frana Ferdinanda i to sviranjem "Carevke" (Kraljevke). Odsviraše na Počekaju još par drugih komada i našu obljubljenu koračnicu "Oj, Banovci, oj Hrvati".

Godine 1907. na narodnoj poljani u Buzetu izgrađen je Narodni dom. Bio je to događaj od izuzetne važnosti. Na svečanosti otvaranja svoj je obol dala i Sokolska glazba koju su svi, gdje god se ona pojavila, oduševljeno pozdravljali. Glazbeno društvo "Sokol" useljava se u Narodni dom još i prije službenog otvaranja i tu glazbari redovito održavaju probe u velikoj sali.
U narednom razdoblju Društvo bilježi financijske probleme, ali je aktivnost i dalje velika. Financijska kriza Društva kulminira 22. rujna 1913. godine kada Ivan Sancin saziva posljednju, petu, glavnu skupštinu.

Do početka Prvog svjetskog rata Glazba je pokrila veći dio gubitaka uglavnom svirajući na svečanostima i plesovima. Godine 1915. zbog mobilizacije gotovo svih glazbara, instrumenti su pohranjeni u prostorije Narodnog doma gdje su se čuvali do kraja rata. Nakon rata, glazbari se ponovno okupljaju u Narodnom domu i obnavljaju Društvo, no ubrzo postaju smetnja fašističkim vlastima. Vlasti razbijaju društvo na četiri manje podružnice (Štrped, Veli Mlun, Sv. Martin, Sv. Ivan) u cilju da ih oslabe, ali se sokolaši još čvršće bore za svoja prava postajući sve brojniji i aktivniji. Tako aktivan rad Društva nije odgovarao vlastima pa 1926. godine zabranjuju daljnji rad "Sokola". Nakon zabrane društvo ilegalno ili poluilegalno djeluje i obnavlja se mladim članovima. Tu će generaciju članova, još uvijek organiziranih po podružnicama, zateći Drugi svjetski rat. Većina je mladića mobilizirana i upućena u talijanske jedinice, neki čak u logore, a neki se tajnim kanalima aktiviraju u NOB-u. Nakon kapitulacije Italije svi se glazbari uključuju u NOB. Dokumentacija i sva važnija imovina Sokolskog društva čuvala se tijekom rata po kućama mještana sklonih Društvu. Tako su sačuvani gotovo svi instrumenti, dirigentska palica sa sokolskom glavom, originalna Knjiga zapisnika s glavne skupštine te Knjiga bilance.

povijest_sokola_uniformaOd lipnja 1945. godine Glazba je ponovno na okupu pod vodstvom kapelnika Ivana Flega Žnjidara koji zajedno sa Kazimirom Munićem, učiteljem u buzetskoj školi, ostaje voditeljem limene glazbe sve do 1954. godine. Iz tog razdoblja ostao je upečatljiv nastup na dočeku Tita u Opatiji 23. listopada 1946. godine kada je buzetska glazba svirala marševe iz sokolskog doba.
Nakon rata, 1945. godine, osnovan je i Mješoviti pjevački zbor s 50-60 članova. Vodio ga je do 1948. godine Ivan Hlabše Tita, a zatim Kazimir Munić pod čijim je ravnanjem ovaj zbor osvojio prvo mjesto na velikom susretu zborova u pulskoj Areni.

Godine 1954. u Buzet dolazi učitelj glazbe prof. Branko Jirasek koji je proširio djelovanje glazbe i na školu, stvarajući iz godine u godinu novi podmladak. Djelovanje glazbe proširio je i na okolna sela kako bi se što više razvijao kulturno-amaterski život i u ruralnim sredinama. Glazbari djeluju u okrilju buzetskoga Dobrovoljnog vatrogasnog društva sve do 1963. godine kada prof. Jirasek odlazi iz Buzeta. Nasljeđuje ga mladi učitelj Rikard Perčić koji je kao stručni voditelj bdjeo nad glazbom nekoliko narednih godina. Na inicijativu Rikarda Perčića i Alojza Čargonje, tadašnjeg direktora Narodnog sveučilišta "Augustin Vivoda", 1968. godine buzetska limena glazba prelazi pod patronat te ustanove u okrilju koje će ostati sve do 1973. godine. Godine 1969. kapelnik glazbe postaje Ivan Živković.
Vrijeme je to kada je u Buzetu ponovno ojačao kulturno-amaterski život. Tako se, uz sekciju limene glazbe, u sklopu Društva 1970. godine osniva i folklorna sekcija kojoj je voditelj sve do 1979. godine bio Sava Vukić. Ta je folklorna skupina 1975. godine imala čast nastupiti na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu gdje je prezentirala istarske narodne i tradicijske plesove. Od 1980. do 1990. godine stručna voditeljica folklorne sekcije bila je Mira Đusić.

Nakon višegodišnje stanke, 1973. godine oživljava i rad Mješovitog pjevačkog zbora kojega će sve do 1977. godine voditi Stjepan Čanžar, učitelj u buzetskoj osnovnoj školi. No, tada će ponovno pjevačka aktivnost zapasti u krizu pa će uslijediti prekid rada sve do 1982. godine kada će se zbor ponovno aktivirati. Dirigentsku palicu će preuzeti prof. Benjamin Makovec iz Pirana pod čijim će ravnanjem zbor raditi slijedeće dvadeset i dvije godine.

Nakon odlaska Ivana Živkovića za buzetsku limenu glazbu ponovno nastupa razdoblje teškoća. Kriza je prevladana 1978. godine kada se na Velom Mlunu, na inicijativu mlunske omladine, ponovno okupljaju glazbari. Oni zdušno prihvaćaju prijedlog Danila Cerovca da se pokrenu aktivnostin u cilju oživljavanja velike buzetske limene glazbe. Ubrzo im se u tim nastojanjima pridružuju glazbari iz Štrpeda, Sv. Martina i Buzeta te nakon iskazane dobre volje i mnogo napora, 9. rujna 1979. godine održavaju osnivačku skupštinu na kojoj oživljavaju nekadašnje Društvo prozvavši ga sada Glazbenim društvom Buzet. Za predsjednika Društva izabran je Ivan Totman, za predsjednika Izvršnog odbora Danilo Cerovac, a voditelji glazbe postaju Rikard Perčić i Josip Cerovac. Od 1981. godine, pa sve do 2004. godine na čelu buzetske glazbe je dirigent Fabio Vatovec iz Kopra.

Nakon Ivana Totmana, na čelu Društva u funkciji predsjednika bili su: Stojan Jermaniš, Danilo Cerovac, Josip Sirotić, Željko Jurjević, Edo Jerman, Sanjin Radović i Mikele Presel. Glazbeno društvo "Sokol" od svojeg je osnutka do danas bilo "osuđeno" na česte promjene sjedišta. Tako je zabilježeno da je Društvo promijenilo čak 16 adresa svoga sjedišta odnosno mjesta za vježbanje. Probe su se održavale na više lokacija u Buzetu (Narodna čitaonica, Narodni dom, Dopolavoro, Podeštarija, Osnovna škola, Srednja Škola...), ali i u Štrpedu, Velom Mlunu, Sv. Martinu, Sv. Ivanu... Od 1990. godine Društvu je ponovno sjedište u buzetskome Narodnom domu.
Slaveći svoju devedesetu obljetnicu, 1995. godine Društvo, na inicijativu Danila Cerovca, vraća svoje povijesno ime. Nazvavši se ponovno Glazbenim društvom "Sokol" Buzet, nastavlja djelatnost i upotpunjuje aktivnosti osnivanjem Muške klape "Pinguentum", te Big bandom koji je djelovao od 1998. do 2003. godine.

Danas u Društvu djeluju Limena glazba, Mješoviti pjevački zbor i Muška klapa "Pinguentum".

(Preuzeto iz: Pavletić, M. (2004).Stogodišnji "Sokol" iz Buzeta. U Franina i Jurina, istarski kalendar za 2005. godinu (str.100-107). Račice: Reprezent.)

 


 

Kalendar događaja

Vel Ož 2017 Tra
   1  2  3  4  5
  6  7  8  9101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 

Sokol u slikama

  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol
  • Glazbeno društvo Sokol

Anketa

Najbolji dan za probe je:
 

Prognoza vremena


Powered by Joomla!. Designed by: Joomla Template, php hosting. Valid XHTML and CSS.